Zlatni front u Sahelu: Sukob ruskih bezbednosnih firmi oko Mordašovljeve imovine od milijardu dolara

Sukob ruskih bezbednosnih firmi oko rudnika Bisa u Burkini Faso otvara pitanje sudbine Mordašovljeve zlatne imovine vredne milijardu dolara i saveza sa Moskvom.

Zlatni front u Sahelu: Sukob ruskih bezbednosnih firmi oko Mordašovljeve imovine od milijardu dolara
  • Dve ruske privatne bezbednosne kompanije ušle su u otvoren sukob oko ugovora za obezbeđenje rudnika zlata Bisa u Burkini Faso, ključnog postrojenja pod kontrolom porodice milijardera Alekseja Mordašova.
  • Kompanija RSB-Group, pod američkim sankcijama od 2022. godine, izgubila je unosan angažman u korist rivalske ruske firme i zatražila intervenciju vojnih vlasti u Uagaduguu, iznoseći optužbe o incidentima u zonama naseljenim etničkom zajednicom Fulani.
  • Ovaj bezbednosni raskol eskalira u trenutku kada Mordašovljeva grupacija Nordgold vodi pregovore o prodaji rudarskih operacija u Burkini Faso ruskoj kompaniji Okto Group za sumu od najmanje milijardu dolara.
  • Rudnik Bisa predstavlja strateški temelj državnih finansija Burkine Faso, sa proizvodnjom od 4,52 tone zlata u 2024. godini, vrednošću od 355,5 miliona dolara i poreskim doprinosom od preko 95 miliona dolara.

Krhki mir u Sahelu: Plaćenički spor oko zlatnog carstva Alekseja Mordašova

Na geopolitički trusnom tlu Zapadne Afrike, gde se ukrštaju interesi vojnih hunti, oružanih pobunjenika i stranih eksploatatora mineralnih sirovina, izbio je nesvakidašnji sukob unutar samog ruskog bezbednosnog aparata. Dve privatne vojne i bezbednosne kompanije iz Rusije započele su oštru borbu za kontrolu nad unosnim ugovorom za fizičku i operativnu zaštitu rudnika zlata Bisa (Bissa) u Burkini Faso. Reč je o ključnom proizvodnom postrojenju međunarodne grupacije Nordgold, rudarskog konglomerata koji se nalazi pod efektivnom kontrolom porodice najbogatijeg ruskog oligarha Alekseja Mordašova, čije se lično bogatstvo procenjuje na približno 37 milijardi dolara.

Glavni akter ovog spora je moskovska privatna bezbednosna kompanija RSB-Group, koju predvodi Oleg Krinjicin. Nakon što je izgubila ugovor o obezbeđenju rudnika Bisa u korist konkurentske ruske kompanije, čiji identitet zasad nije javno objavljen, uprava RSB-Group odlučila se na neuobičajen potez: uputila je zvanična pisma vojnim vlastima Burkine Faso, zahtevajući direktno posredovanje državnog vrha. U diplomatsko-bezbednosnoj prepisci, RSB-Group je iznela i teške tvrdnje o navodnim incidentima i napadima novog obezbeđenja na sela etničke zajednice Fulani u okolini rudnika, nastojeći da diskredituje suparnika pred lokalnim ministarstvom bezbednosti.

Ovaj incident razotkriva duboke pukotine u modelu kojim Moskva projektuje uticaj u Africi. Dok hunte u Sahelu nastoje da zamene zapadno vojno prisustvo ruskim saveznicima, unutrašnja konkurencija za kontrolu nad tokovima plemenitih metala počinje da ugrožava stabilnost samih rudarskih operacija.

Rudnik Bisa: Operativno uporište i stub državnih prihoda

Rudnik zlata Bisa, smešten oko 100 kilometara severno od prestonice Uagadugua, predstavlja srce Nordgoldovih afričkih operacija. Projekat, kojim operativno upravlja lokalna podružnica Bissa Gold SA, započeo je proizvodnju u januaru 2013. godine, nakon početnog kapitalnog ulaganja od približno 250 miliona dolara. Vlasnička struktura podeljena je između Mordašovljeve grupacije, koja drži 90 odsto udela, i Vlade Burkine Faso, kojoj pripada preostalih 10 odsto.

Prema zvaničnim podacima iz poslednjeg izveštaja Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija (EITI), rudarski kompleks Bisa-Zandkom proizveo je 4,52 tone zlata tokom 2024. godine. Po tadašnjim tržišnim cenama, ukupna vrednost iskopanog metala dostigla je 355,49 miliona dolara. Za ekonomiju Burkine Faso, ovaj rudnik ima status fiskalnog giganta: Bissa Gold SA uplatila je te godine više od 55 milijardi CFA franaka (gotovo 95 miliona dolara) u državni budžet na ime poreza, rudarskih renti i pratećih taksi.

Značaj ovog nalazišta dodatno je osnažen odlukom vojne hunte pod vođstvom kapetana Ibrahima Traorea da u aprilu 2025. godine dodeli Nordgoldu industrijsku licencu za susedno nalazište Niu (Niou). Ovaj ekspanzivni projekat projektovan je da donese dodatnih 20,22 tone zlata tokom osmogodišnjeg operativnog veka, čime je ruski konglomerat zacementirao poziciju vodećeg stranog rudarskog operatera u zemlji.

Komparativni pregled ključnih finansijskih pokazatelja Nordgoldovih rudarskih operacija u Burkini Faso: vrednost potencijalne prodaje imovine ruskoj Okto grupi, vrednost godišnje proizvodnje zlata, inicijalna kapitalna ulaganja i direktni fiskalni doprinosi državnom budžetu.
Komparativni pregled ključnih finansijskih pokazatelja Nordgoldovih rudarskih operacija u Burkini Faso: vrednost potencijalne prodaje imovine ruskoj Okto grupi, vrednost godišnje proizvodnje zlata, inicijalna kapitalna ulaganja i direktni fiskalni doprinosi državnom budžetu.

Pregovori od milijardu dolara: Izlazna strategija i ulazak Okto grupe

Struktura vlasništva pod teretom zapadnih sankcija

Pozadina bezbednosnog sukoba na terenu neraskidivo je povezana sa tektonskim promenama u vlasničkim i finansijskim tokovima Mordašovljevog carstva. Nakon početka rata u Ukrajini 2022. godine, zapadne jurisdikcije uvele su rigorozne sankcije Alekseju Mordašovu, njegovom holdingu Severgroup, kao i samoj kompaniji Nordgold. Kako bi zaštitio imovinu od blokada i očuvao pristup međunarodnim kanalima za promet zlata, Mordašov je formalnu kontrolu nad Nordgoldom preneo na suprugu Marinu Mordašovu. Istovremeno, logistika prodaje poluga preusmerena je sa evropskih rafinerija ka centrima na Bliskom istoku, prvenstveno u Dubaiju.

Uprkos uspešnom premošćavanju sankcionih barijera, operativno vođenje rudnika u zoni permanentnog bezbednosnog rizika postalo je preveliki teret. Još u aprilu 2022. godine, Nordgold je bio prinuđen da proglasi višu silu i potpuno obustavi rad u svom rudniku Taparko, nakon što su džihadističke grupacije izvele seriju smrtonosnih napada na konvoje i zaposlene. Lekcija iz Taparka jasno je ukazala na granice izdržljivosti korporativne bezbednosti u Sahelu.

Konsolidacija kapitala preko ruske Okto grupe

Upravo zbog toga, Mordašovljeva grupacija već mesecima vodi intenzivne pregovore o prodaji kompletne imovine u Burkini Faso, uključujući rudnike Bisa i Buli (Bouly). Kao vodeći kupac profilisala se ruska grupacija Okto Group, na čijem je čelu Aleksej Tolokonjikov. Okto Group je agresivno zakoračila u sektor plemenitih metala tokom 2024. godine otkupom aluvijalnih nalazišta od Polyusa, najvećeg ruskog proizvođača zlata, da bi potom preuzela rudarsko-prerađivački kompleks Zapadnaja i rudnik Novo-Širokinski.

Finansijski krugovi procenjuju vrednost ove potencijalne akvizicije na milijardu dolara ili više. Za Okto Group, preuzimanje operacija u Burkini Faso predstavlja priliku za munjevit skok među globalne rudarske lidere, ali i preuzimanje ekstremnih geopolitičkih rizika. Borba za ugovor o obezbeđenju između RSB-Group i novog izvođača odvija se upravo u senci ovih pregovora, gde obe bezbednosne frakcije nastoje da osiguraju pozicije pre formalnog zaključenja vlasničke tranzicije.

Plaćenički interesi i zaoštravanje lokalnih tenzija

RSB-Group, koja se i sama nalazi na listi sankcija američkog Ministarstva finansija od 2022. godine, decenijama je gradila reputaciju kompanije specijalizovane za pomorsko obezbeđenje i vojne konsultacije, sa prisustvom u Libiji i zapadnoj Africi. Gubitak ugovora na Bisi predstavlja težak finansijski i reputacioni udarac za kompaniju Olega Krinjicina. Potez kojim se lokalnim vlastima prijavljuju navodni prekršaji rivalske firme i napadi na zajednicu Fulani predstavlja rizičnu eskalaciju.

Područje oko rudnika Bisa nalazi se u pojasu permanentnih pretnji islamističkih organizacija povezanih sa Al-Kaidom (JNIM) i Islamskom državom. U takvom okruženju, zaoštravanje međuetničkih odnosa i uplitanje stranih bezbednjaka u lokalne sukobe može delovati kao varnica koja ugrožava ne samo rudnik, već i bezbednost čitavog regiona severno od Uagadugua.

Geopolitička jednačina vojnih vlasti i granice resursnog partnerstva sa Moskvom

Za vladajuću vojnu huntu kapetana Ibrahima Traorea, rudarski sektor predstavlja pitanje ekonomskog opstanka. Zlato generiše približno 14 odsto ukupnih državnih prihoda i odavno je nadmašilo pamuk kao vodeći izvozni proizvod Burkine Faso, sa godišnjom nacionalnom proizvodnjom većom od 70 tona. Nakon prekida svih vojnih i diplomatskih veza sa Francuskom, Uagadugu je bezbednosnu arhitekturu zemlje vezao za Moskvu, oslanjajući se na instruktore Afričkog korpusa i ekonomske sporazume sa kompanijama poput Rosatoma i Nordgolda.

Međutim, vlasti u Uagaduguu istovremeno forsiraju politiku resursnog nacionalizma. Izmenama rudarskog zakonodavstva država je povećala svoje obavezne udele u novim projektima sa 10 na 15 odsto, dok je državna kompanija SOPAMIB već započela direktno preuzimanje industrijskih rudnika. Traoreova administracija želi punu kontrolu nad prirodnim bogatstvima i nastoji da ruske partnere iskoristi kao protivtežu zapadnim korporacijama poput kanadskog Iamgolda ili australijskog West African Resourcesa.

Sukob ruskih privatnih armija oko rudnika Bisa postavlja ozbiljan test za ovaj savez. Ukoliko se međusobni obračuni plaćeničkih frakcija preliju na operativnu efikasnost rudnika ili izazovu dodatne lokalne pobune, zvanični Uagadugu mogao bi da preispita cenu oslanjanja na nedisciplinovane privatne bezbednosne strukture. Za investitore i tržište zlata, slučaj rudnika Bisa služi kao jasan podsetnik: u novoj preraspodeli afričkih resursa, geopolitički savezi pružaju pristup bogatim nalazištima, ali bezbednosni ceh na terenu često premašuje nominalnu vrednost transakcija.

Povezane teme

Nastavite čitanje.