Sirovine pred istorijskim vrhuncem: Energetski šok podiže cene pre postepenog smirivanja do 2027.

Oxford Economics predviđa istorijski skok indeksa sirovina od 28% u 2026. uz naftu iznad 100 dolara, dok zlato do 2028. dostiže 5.140 dolara po unci.

Sirovine pred istorijskim vrhuncem: Energetski šok podiže cene pre postepenog smirivanja do 2027.
  • Spot indeks sirovina S&P GSCI zabeležiće rast od 28% na godišnjem nivou u 2026. i dostići istorijski maksimum u četvrtom kvartalu.
  • Sirova nafta tipa brent ostaće iznad 100 dolara po barelu sve do drugog kvartala 2027. usled rizika u Crvenom moru i oštećenja ključne infrastrukture.
  • Dugoročna ravnoteža cene nafte od oko 60 dolara odložena je za 2029. godinu, dok evropske dizel marže dostižu skoro 100 dolara po barelu.
  • Zlato beleži stabilan uspon ka 5.140 dolara po unci do 2028. godine podstaknuto kupovinama centralnih banaka, dok industrijski metali prolaze kroz kratkoročnu korekciju pre novog talasa tražnje.

Istorijski vrhunac sirovina: Energetski šok preliva se na globalnu privredu

Globalna tržišta roba ulaze u fazu ekstremne napetosti, a zbirni indeks cena sirovina dostići će rekordan nivo u četvrtom kvartalu 2026. godine, navodi se u najnovijoj analizi istraživačke kuće Oxford Economics. Glavni pokretač ovog talasa jesu ozbiljni poremećaji u isporukama energenata sa Bliskog istoka, koji su prekinuli period postpandemijske stabilizacije i ponovo pokrenuli mehanizme troškovnog pritiska širom međunarodnih lanaca snabdevanja.

Prema projekcijama, renomirani berzanski pokazatelj S&P GSCI spot indeks porašće za 28% u proseku tokom 2026. godine, dostižući istorijski nezabeležene vrednosti pre nego što tokom 2027. nastupi postepeno popuštanje tenzija. Iako trenutni skok pokazuje određene sličnosti sa energetskim udarima viđenim nakon izbijanja rata u Ukrajini 2022. godine, aktuelni šok karakteriše izrazita koncentracija na energetski sektor, uz visoku asimetriju među pojedinačnim robnim grupama. Visoke cene goriva, električne energije i teretnog transporta već funkcionišu kao direktan transmisijski kanal koji poskupljuje proizvodnju bazičnih metala i poljoprivrednih dobara.

Naftni disbalans i pritisak na prerađivačke marže

Nafta ostaje u samom epicentru aktuelnog robnog potresa. Analitičari prognoziraju da će se referentna sirova nafta tipa brent zadržati iznad nivoa od 100 dolara po barelu sve do kraja drugog kvartala 2027. godine. Ovakva postavka posledica je eskalacije bezbednosnih rizika duž pomorskih koridora Crvenog mora, ali i trajnog ugrađivanja geopolitičke premije u ugovore o isporuci.

Ranjivost alternativnih koridora i saudijskog naftovoda

Ključni prelomni momenat na tržištu energenata predstavljali su napadi na alternativne izvozne rute, pre svega na saudijski strateški naftovod Istok-Zapad (East-West pipeline). Ovaj pravac, kapaciteta oko 4 miliona barela dnevno, bio je osmišljen kao primarna bezbednosna premosnica koja omogućava zaobilaženje Ormuskog moreuza i direktan izlazak na terminale Crvenog mora. Iako su tehničke operacije na cevovodu delimično obnovljene, stalna pretnja od novih incidenata drži premiju rizika povišenom, onemogućavajući brzu normalizaciju fizičkih isporuka.

Zbog sporijeg oporavka infrastrukture i logističkih uskih grla, povratak cene brenta na dugoročni ravnotežni nivo od oko 60 dolara po barelu pomeren je sa ranije procenjivane 2028. na 2029. godinu.

Dizel marže kao transmisijski kanal inflacije

Posledice energetske krize nisu ograničene samo na sirovu naftu, već snažno pogađaju i sektor prerade. Zbog deficita u rafinerijskom sektoru i promena u tokovima sirovine, evropske prerađivačke marže za dizel (crack spreads) približile su se nivou od čak 100 dolara po barelu. Ovako skup dizel direktno pogađa energetski intenzivne rudarske operacije, tešku poljoprivrednu mehanizaciju i globalni teretni saobraćaj, čime se troškovni pritisak automatski preslikava na sve ostale segmente industrije.

Industrijski metali pred privremenom korekcijom

Za razliku od naftnog sektora gde dominira trenutni manjak ponude, tržište bazičnih industrijskih metala suočava se sa specifičnom dinamikom u kojoj se prepliću kratkoročne trgovinske distorzije i dugoročni strukturni manjak.

Asimetrija berzanskih zaliha bakra i carinska politika

Očekuje se da cene bakra i aluminijuma zabeleže određenu silaznu korekciju početkom 2027. godine, kako privremeni logistički zastoji budu popuštali. Kod aluminijuma, postepeni oporavak proizvodnje u zemljama Persijskog zaliva, zajedno sa dodatnim kapacitetima iz Kine i Indonezije, nadoknađuje ranije gubitke. Ipak, činjenica da se kineska industrija približava svom zakonski definisanom plafonu kapaciteta ograničava potencijal daljeg rasta ponude.

Kod bakra je situacija još kompleksnija: uprkos anemičnoj proizvodnji u rudnicima, veći obim rafinisanog metala i pojačano recikliranje održavaju globalni bilans u blagom suficitu. Međutim, regionalna distribucija zaliha je duboko narušena carinskom politikom Sjedinjenih Američkih Država. Čak oko 80% svetskih berzanskih zaliha bakra trenutno se nalazi uskladišteno u SAD, usled žurbe uvoznika da unesu robu pre najavljenog podizanja uvoznih tarifa. Svako regulatorno razjašnjenje carinskih pravila moglo bi osloboditi ove rezerve na otvoreno tržište, smanjiti veštački stvorenu zategnutost i izazvati kratkoročni pad cena.

Elektrifikacija i veštačka inteligencija kao oslonac tražnje

Svaka korekcija cena industrijskih metala biće privremenog karaktera jer dugoročni fundamenti pružaju snažnu podršku cenama u drugoj polovini 2027. godine. Masivne investicije u elektroenergetske mreže, globalna elektrifikacija i izgradnja infrastrukture za data centre koji pokreću veštačku inteligenciju garantuju visoku potrošnju bakra. Istovremeno, aluminijum beleži rastuću primenu u vazduhoplovnoj industriji, energetici i transportu, što će, uz hronične poteškoće u otvaranju novih rudnika, ponovo podići cene metala ka novim višegodišnjim maksimumima.

Zlato i poljoprivreda: Između monetarne politike i zaliha hrane

Plemeniti metali i poljoprivredne kulture beleže specifične obrasce kretanja koji odstupaju od klasičnog inflatornog ciklusa sirovina.

Zlato na putu ka 5.140 dolara uprkos restriktivnom Fed-u

Iako se očekivalo da eskalacija na Bliskom istoku odmah izazove eksplozivan skok zlata, reakcija je bila umerenija zbog monetarnih faktora. Skok nafte oživeo je strah od tvrdokorne inflacije, što je učvrstilo očekivanja da će američke Federalne rezerve zadržati restriktivnu kamatnu politiku. To je ojačalo prinose na obveznice i vrednost dolara, delimično prigušujući klasičnu potražnju za sigurnim utočištem kapitala.

Uprkos tome, nezapamćeni nivo kupovina od strane centralnih banaka i stabilan priliv institucionalnih investitora formiraju čvrsto dno ispod cene plemenitog metala. Projekcije pokazuju da će prosečna cena zlata iznositi oko 4.515 dolara po unci u 2026. godini, sa daljim rastom na 4.840 dolara u 2027. i dostizanjem proseka od 5.140 dolara po unci tokom 2028. godine.

Grafikon prikazuje kretanje projektovane prosečne cene zlata prema analizi Oxford Economics, gde se predviđa rast sa 4.515 dolara u 2026. na 4.840 dolara u 2027. i 5.140 dolara po unci u 2028. godini.
Grafikon prikazuje kretanje projektovane prosečne cene zlata prema analizi Oxford Economics, gde se predviđa rast sa 4.515 dolara u 2026. na 4.840 dolara u 2027. i 5.140 dolara po unci u 2028. godini.

Poljoprivreda: Robusne zalihe amortizuju rizike

Za razliku od energenata, poljoprivredna tržišta ulaze u krizni period sa značajnim zalihama. Cene žitarica ostaće pretežno stabilne kroz celu 2027. godinu zahvaljujući odličnim prinosima iz prethodnih sezona, koji omogućavaju apsorpciju umerenih geopolitičkih udara.

Iako napadi na crnomorske luke i brodove održavaju visoke troškove pomorskog transporta, a klimatski fenomen El Ninjo preti usevima pirinča u Aziji i pšenice u Australiji, pritisci na troškove poljoprivrednika popuštaju. Cene mineralnih đubriva zabeležile su pad nakon obnove izvoza iz zemalja Persijskog zaliva i ublažavanja izvoznih restrikcija u Kini, što je neutralisalo opasnost od novog skoka cena hrane.

Dinamika normalizacije: Neravnomeran put do ravnoteže u 2027.

Globalni robni ciklus nalazi se u završnoj fazi ekspanzije, ali tempo stabilizacije neće biti linearan. Glavna nepoznata ostaje brzina kojom će se obnoviti fizičke isporuke nafte i gasa sa Bliskog istoka. Ukoliko se regionalni izvoz normalizuje brže od očekivanog, to bi moglo ubrzati pad cena energenata i smanjiti ulazne troškove za celokupnu svetsku privredu.

Međutim, strukturna preoblikovanja globalnih trgovačkih puteva, preusmeravanje zaliha u zaštićene jurisdikcije i permanentno veći troškovi osiguranja i transporta sugerišu da se svet neće brzo vratiti na niske nivoe cena iz protekle decenije. Tržišta ulaze u eru u kojoj geopolitička trenja i energetska tranzicija trajno podižu prag rentabilnosti za ključne sirovine.

Povezane teme

Nastavite čitanje.