- Zlatne rezerve Srbije dostigle su istorijski maksimum od 55,3 tone, a njihova tržišna vrednost premašila je 6,4 milijarde evra.
- Udeo monetarnog zlata u ukupnim bruto deviznim rezervama zemlje popeo se na rekordnih 21,6 odsto, što predstavlja više nego trostruki skok učešća u odnosu na 2012. godinu.
- Strateški fokus stavljen je na domaća ležišta: kroz zakonsko pravo preče kupovine uvedeno početkom 2025. godine, NBS je u prvih devet meseci 2026. otkupila 2,6 tona zlata u dinarima.
- Akvizicije 17 tona zlata na međunarodnom tržištu preko Banke za međunarodna poravnanja (BIS) po prosečnoj ceni od 1.824 dolara po finoj unci donele su više nego dvostruki prinos usled rasta cene iznad 4.000 dolara po unci.
Monetarni bedem u eri geopolitičke fragmentacije
U trenutku kada se globalna finansijska arhitektura suočava sa najdubljim tektonskim promenama u poslednjih nekoliko decenija, zvanični Beograd je poslao nedvosmislenu poruku međunarodnim monetarnim krugovima. Obraćajući se učesnicima prestižnog Izvršnog foruma za upravljanje zlatnim rezervama u Pretoriji — koji su krajem oktobra 2026. organizovali Svetski savet za zlato (World Gold Council) i Centralna banka Južnoafričke Republike — guverner Narodne banke Srbije Jorgovanka Tabaković predočila je bilans dugoročne strategije: u trezorima centralne banke nalazi se tačno 55,3 tone čistog zlata.
Tržišna vrednost ove imovine premašila je 6,4 milijarde evra, čime je udeo plemenitog metala u ukupnim deviznim rezervama dostigao istorijski nivo od 21,6 odsto. Za razliku od mnogih centralnih banaka koje su zlatu pristupale isključivo ciklično, potezi monetarnih vlasti u Srbiji tokom proteklih dvanaest godina predstavljaju planski sprovođenu doktrinu. Od kraja 2012. godine do danas, fizička količina zlata uvećana je više od tri i po puta (sa početnih 15,3 tone), dok je njegova knjigovodstvena i tržišna vrednost skočila za više od deset puta.
Ovakva transformacija strukture deviznih rezervi odvija se u kontekstu višegodišnjeg globalnog procesa dedolarizacije, fragmentacije svetskog trgovinskog poretka i pojačanih inflatornih pritisaka. Zlato se u takvom ambijentu više ne posmatra kao pasivna kategorija u bilansu, već kao aktivno sidro stabilnosti i instrument finansijskog suvereniteta koji ne nosi nikakav kreditni rizik treće strane niti rizik sankcija.
Domaća nalazišta kao strateški izvor akumulacije
Jedan od najspecifičnijih elemenata modela koji primenjuje Srbija jeste snažno oslanjanje na sopstvene prirodne resurse. Dok većina centralnih banaka u Evropi zavisi isključivo od transakcija na stranim terminskim ili spot tržištima, NBS je izgradila mehanizam direktne apsorpcije domaće proizvodnje, prvenstveno iz rudarskih kompleksa na istoku zemlje.
Tokom prvih devet meseci 2026. godine, Narodna banka Srbije otkupila je 2,6 tona zlata najviše finoće iz domaće proizvodnje. Ključni regulatorni iskorak napravljen je početkom 2025. godine, kada je stupilo na snagu zakonsko pravo preče kupovine zlata proizvedenog na teritoriji Republike Srbije. Ovim propisom zatvorena je mogućnost da domaće rudno bogatstvo automatski postane sirovina za izvoz na svetske berze, već je primarno preusmereno u jačanje nacionalne finansijske otpornosti.
Sa stanovišta monetarne ekonomije, mehanizam ima presudnu prednost: otkup se realizuje u domaćoj valuti — dinarima. Na taj način NBS kontinuirano uvećava bruto devizne rezerve bez odliva konvertibilnih valuta i bez potrebe za smanjivanjem kamatonosnog dela rezervi (poput prvoklasnih državnih obveznica u evrima ili dolarima). Dinarska likvidnost plasirana rudarima ostaje integrisana u domaći platni promet, dok centralna banka stiče fizičko zlato međunarodnog standarda finoće 999,9.
Hronologija akumulacije: Desetostruki rast vrednosti i berzanski tajming
Pored unutrašnjih izvora, strategija NBS obuhvatala je i agresivne, ali precizno odmerene nastupe na međunarodnom tržištu kapitala. Tokom 2019, 2020. i 2024. godine, centralna banka je u tri velike tranše nabavila ukupno 17 tona zlata preko Banke za međunarodna poravnanja (BIS) sa sedištem u Bazelu.
Retrospektiva ovih kupovina pokazuje izuzetan tržišni tajming investicionog tima centralne banke. Prve tranše poluga na međunarodnom tržištu kupovane su po ceni od 1.503 dolara po finoj unci, dok je ponderisana prosečna nabavna cena celokupnog paketa od 17 tona iznosila 1.824 dolara po unci. Kako se cena zlata na svetskim berzama tokom 2026. godine popela na nivoe iznad 4.000 dolara po finoj unci, tržišna vrednost ovih akvizicija je više nego udvostručena u odnosu na uložena sredstva, generišući milijarde evra nerealizovanog kapitalnog dobitka.
Repatrijacija kao zaštita od eksteritorijalnih rizika
Paralelno sa procesom kupovine, NBS je među prvim centralnim bankama u centralnoj i istočnoj Evropi sprovela operaciju repatrijacije zlata. Poučena lekcijama iz globalne finansijske krize, a naročito nakon presedana sa zamrzavanjem imovine pojedinih suverenih država u zapadnim finansijskim centrima tokom 2022. godine, monetarna vlast je praktično celokupne rezerve fizički povukla u trezore u Beogradu.
Od postojećih 55,3 tone, tek manji deo od oko tri tone drži se u Švajcarskoj radi operativne likvidnosti i potreba međunarodnih finansijskih aranžmana preko BIS-a, dok se preostali lavovski deo nalazi u zemlji. Time je rizik potencijalne eksteritorijalne blokade, geografske nedostupnosti ili logističkog zastoja u vanrednim geopolitičkim okolnostima sveden na apsolutni minimum.
Strategija suvereniteta: Zlato kao krajnji garant likvidnosti
Pozicioniranje zlata na nivo od preko 21 odsto ukupnih deviznih rezervi svrstava Srbiju u sam vrh regiona i među agilnije ekonomije u razvoju na globalnoj mapi. Podaci Svetskog saveta za zlato potvrđuju da je tražnja centralnih banaka za ovim plemenitim metalom postala strukturna konstanta svetske ekonomije. U okolnostima kada se tradicionalne rezervne valute suočavaju sa fiskalnim ekspanzijama matičnih zemalja i potencijalnom erozijom kupovne moći, zlato ostaje jedina univerzalno priznata imovina bez rizika emitenta.
Za srpski finansijski sistem, akumulacija zlata ima trostruku funkciju: predstavlja čvrstu potporu stabilnosti domaćeg kursa, poboljšava kreditni profil države u očima međunarodnih rejting agencija i osigurava fiskalni i monetarni štit u slučaju sistemskih poremećaja u lancima snabdevanja ili funkcionisanju globalnih klirinških sistema. Nastavak otkupa iz domaćih rudnika ukazuje na to da će udeo od 55 tona služiti samo kao prolazna stanica u dugoročnom pozicioniranju domaće ekonomije.