Bliski istok u plamenu: Nafta prešla 100 dolara, evro klizi, a prinosi obveznica skaču na višegodišnje vrhove
- Cena nafte tipa brent skočila je za 11,27% i dostigla 103,14 USD po barelu, najviši nivo od 2022. godine, usled blokade Ormuskog moreuza.
- Kurs EUR/USD pao je za 1,33% na 1,1442, dok dolar jača kao valuta sigurnog utočišta.
- Prinos na desetogodišnju nemačku obveznicu dostigao je 2,98% — najviši nivo od jula 2011. godine.
- Cena zlata smanjena je za 1,83% na 5.046,43 USD po unci, uprkos trajnoj geopolitičkoj neizvesnosti.
- BDP SAD u četvrtom kvartalu rastao je samo 0,7% (anualizovano), daleko ispod očekivanih 1,4%.
Ormuski moreuz kao okidač globalnog finansijskog potresa
Nedelja između 9. i 13. marta 2026. godine ostaće zabeležena kao period u kojem je geopolitička kriza na Bliskom istoku prestala da bude regionalni problem i postala centralna sila koja pokreće globalna finansijska tržišta. Sukob između SAD, Izraela i Irana, koji je eskalirao napadima na energetsku infrastrukturu i blokadom Ormuskog moreuza, izazvao je lančanu reakciju — od skoka cena nafte do preokreta na deviznom tržištu i naglog rasta prinosa državnih obveznica u Evropi i SAD.
Novi iranski vrhovni vođa Modžtaba Hamnei zapretio je da će Ormuski moreuz ostati zatvoren dok traju napadi, dok je iranska vojna komanda upozorila da svet treba da bude spreman na cenu nafte od 200 dolara po barelu. Ove izjave nisu ostale bez odjeka na tržištima.
Tržišta pod pritiskom: Devize, obveznice i akcije
Dolar jača, evro popušta
Američki dolar je tokom posmatranog perioda ojačao prema svim glavnim svetskim valutama. Kurs EUR/USD završio je nedelju na nivou od 1,1442, što predstavlja pad evra od 1,33% u odnosu na prethodnu nedelju. Kretanje kursa tokom nedelje bilo je turbulentno — u ponedeljak je dolar oslabio nakon Trampove izjave da je rat ‘u velikoj meri završen’, ali je već sredinom nedelje, nakon novih napada na brodove i energetska postrojenja u Persijskom zalivu, dolar ponovo krenuo uzlaznom putanjom.
Zona evra se nalazi u posebno nepovoljnom položaju: kao neto uvoznik energenata, ona je direktno izložena rastu cena nafte, što investitori kažnjavaju prelaskom na dolar — valutu zemlje koja je neto izvoznik energenata. Evro je u posmatranom periodu izgubio i prema funti (–0,27%) i prema kanadskom dolaru (–0,35%), dok je prema švicarskom franku neznatno ojačao (+0,22%).
Prinosi obveznica na višegodišnjim vrhovima
Rast inflacionih očekivanja direktno se preneo na tržište državnih obveznica. Prinos na desetogodišnju nemačku obveznicu dostigao je 2,98% — nivo koji nije viđen od jula 2011. godine. Prinos na dvogodišnju nemačku obveznicu porastao je na 2,44%, što je najviši nivo od avgusta 2024. Tržišni učesnici počeli su da cene mogućnost da ECB, suočena s novim inflatornim pritiskom iz energetskog sektora, možda neće moći da nastavi ciklus snižavanja kamatnih stopa onako kako se do sada očekivalo.
Član Upravnog saveta ECB Kazimir izjavio je da bi posledice rata mogle primorati ECB da podigne kamatne stope ranije nego što se planiralo, mada je dodao da ne vidi hitnu potrebu za zaoštravanjem politike na narednom sastanku. Tržišta ipak nisu čekala — prinosi su porasli duž cele krive, a očekivanja za referentnu stopu ECB u drugom kvartalu 2026. pomerena su na 2,25%.
U SAD je situacija slična. Prinos na dvogodišnju državnu obveznicu porastao je za 15,5 baznih poena, na 3,72%, a prinos na desetogodišnju za oko 14 baznih poena, na 4,28%. Potrošačke cene u SAD u februaru porasle su 2,4% na godišnjem nivou, u skladu s očekivanjima, ali tržišni učesnici fokus su prebacili na moguće buduće inflatorne pritiske iz energetskog sektora — i to je ono što je pomerilo prinose.
Akcijska tržišta u crvenom
Vodeći berzanski indeksi zabeležili su pad tokom posmatranog perioda. Japanski Nikkei 225 bio je pod najvećim pritiskom sa padom od 3,24%, dok su američki indeksi izgubili između 1,26% (Nasdaq) i 1,99% (Dow Jones). Evropski indeksi bili su nešto otporniji — nemački DAX pao je 0,61%, a britanski FTSE 100 svega 0,23%.
Nafta i zlato: Suprotni smerovi
Nafta prešla psihološku granicu od 100 dolara
Cena nafte tipa brent porasla je za 11,27% tokom nedelje i na kraju perioda iznosila je 103,14 dolara po barelu — nivo koji nije viđen od 2022. godine. Tokom nedelje, fjučersi na naftu nakratko su dostigli i 120 dolara po barelu, što je izazvalo paniku na tržištu.
Ključni faktori rasta bili su: blokada Ormuskog moreuza kroz koji prolazi oko 20% svetske trgovine naftom, napadi na energetsku infrastrukturu u Iraku, UAE, Kuvajtu, Saudijskoj Arabiji, Omanu, Bahreinu i Kataru, kao i evakuacija plovila iz omanskog izvoznog terminala. Irak je privremeno obustavio rad svojih luka, a Oman evakuisao ključni terminal kao meru predostrožnosti.
Međunarodna agencija za energetiku (IEA) reagovala je najavom oslobađanja rekordnih 400 miliona barela iz strateških rezervi, dok su SAD najavile plasman 172 miliona barela iz sopstvenih rezervi kao deo koordinisanog napora zemalja G7. Ove mere su usporile dalji rast, ali nisu zaustavile trend.
Zlato pod pritiskom jakog dolara
Cena zlata kretala se u suprotnom smeru od nafte. Tokom nedelje smanjena je za 1,83% i završila na nivou od 5.046,43 dolara po unci. Jak dolar, rast prinosa na državne obveznice SAD i smanjena očekivanja od snižavanja kamatnih stopa Federalnih rezervi — sve su to faktori koji tradicionalno vrše pritisak na cenu zlata.
Ipak, pad je bio ograničen. Kina je u februaru produžila niz uzastopnih kupovina zlata na 16 meseci, MMF je upozorio da bi produženi sukob vodio ka daljem rastu inflacije i padu globalnog rasta, a Trampove pretnje Iranu oko mina u Ormuskom moreuzu zadržale su nivo neizvesnosti visoko.
Ekonomski podaci SAD: Usporavanje ispod radara
Usred geopolitičke buke, ekonomski podaci iz SAD prošli su gotovo nezapaženo, mada su vredni pažnje. BDP SAD u četvrtom kvartalu 2025. porastao je samo 0,7% (anualizovano), što je daleko ispod očekivanih 1,4% i drastičan pad u odnosu na 4,4% iz prethodnog kvartala. Lična potrošnja, koja čini više od dve trećine američkog BDP-a, porasla je 2,0%, ispod očekivanih 2,4%.
Broj slobodnih radnih mesta u januaru porastao je na 6,946 miliona, iznad očekivanja od 6,750 miliona, što ukazuje na i dalje relativno čvrsto tržište rada. PCE deflator — preferirani pokazatelj inflacije Federalnih rezervi — iznosio je 2,8% na godišnjem nivou u januaru, blago ispod očekivanja, ali bazni PCE indeks na kvartalnom nivou porastao je na 3,1%.
Ova kombinacija — usporavanje rasta uz i dalje povišenu inflaciju — stavlja Federalne rezerve u nezavidan položaj. Tržišta procenjuju da bi Fed mogao duže zadržati kamatne stope na sadašnjem nivou od 3,50–3,75%, bez prostora za snižavanje u drugom kvartalu 2026.
Region: Prinosi rastu, Hrvatska dobija bolji rejting
Na tržištima zemalja centralne i istočne Evrope nastavljen je rast prinosa na obveznice u lokalnoj valuti. Posmatrajući obveznice s dospećem 2032. godine, prosečan rast prinosa iznosio je 43 bazna poena tokom nedelje. Rumunija je zabeležila najveći skok — 50,8 baznih poena, dok su srpske obveznice bile najstabilnije s rastom od svega 9 baznih poena.
Na kreditnom frontu, agencija S&P povećala je kreditni rejting Hrvatske sa A– na A uz stabilne izglede, dok je Moody’s poboljšao izglede za promenu rejtinga Crne Gore sa stabilnih na pozitivne, uz potvrdu ocene Ba3. Centralna banka Turske zadržala je referentnu stopu na 37%, u skladu s očekivanjima, nakon pet uzastopnih smanjenja ukupno za 900 baznih poena.
Između eskalacije i primirja: Šta tržišta čekaju
Globalna finansijska tržišta ulaze u narednu nedelju u stanju povišene neizvesnosti. Ključni katalizator ostaje razvoj situacije na Bliskom istoku — svaka nova eskalacija ili, obrnuto, signal o mogućem primirju, imaće trenutni i snažan uticaj na cene nafte, kurs dolara i prinose obveznica.
Centralne banke nalaze se pred sve težim zadatkom: ECB i Fed suočavaju se s rizikom da geopolitički šok iz energetskog sektora ponovo rasplamsa inflaciju u trenutku kada su ciklusi snižavanja kamatnih stopa tek počeli. Tržišta su već počela da cene manji broj smanjenja stopa u 2026. godini, a svaki novi skok cene nafte taj scenario čini verovatnijim. Sastanci ECB, Federalnih rezervi i Banke Kanade zakazani za 18. i 19. mart biće prva prilika da centralni bankari javno odgovore na ove izazove.