Zlato prestiglo američki dug: Kraj ere dolara ili samo upozorenje?

Zlato prestiglo američki dug: Kraj ere dolara ili samo upozorenje?

  • Zlato je po prvi put presteklo američke državne obveznice kao vodeća rezervna imovina centralnih banaka sveta
  • Udeo američkih sredstava u rezervnim portfolijima centralnih banaka pao je sa više od 70% početkom veka na nešto iznad 40%
  • Neto međunarodne obaveze SAD udvostručile su se u poslednjih deset godina i dostigle skoro 30 biliona dolara
  • Kineski sistem CIPS za prekogranična plaćanja udvostručio je tržišno učešće u samo tri godine

Istorijski preokret u globalnim rezervama

Evropska centralna banka objavila je ove sedmice podatak koji će dugo odzvanjati u finansijskim krugovima: zlato je prestiglo američke državne obveznice i postalo vodeća rezervna imovina centralnih banaka sveta. Plemeniti metal sada čini više od četvrtine ukupnih deviznih rezervi koje drže centralne banke širom planete. Radi se o prekretnicu koja, makar simbolično, označava kraj jedne ere.

Ipak, treba biti oprezan sa brzim zaključcima. Kada se u obzir uzmu i privatna sredstva, američki dolar i dalje dominira globalnim finansijama — čini skoro polovinu ukupnih rezervi i koristi se u gotovo 90% međunarodnih platnih poravnanja. Pored toga, značajan deo nedavnog rasta udela zlata posledica je samog skoka cene ovog metala, koji se udvostručio u samo dve godine.

Šta stoji iza uspona zlata

Centralne banke kao pokretačka sila

Zlato nije poraslo samo zbog spekulativne tražnje. Upravo su centralne banke, kupujući metal u sve većim količinama, pomogle da se njegova cena podigne na rekordne nivoe. Ovo je kružni proces: kupovina podiže cenu, a viša cena povećava udeo zlata u rezervama — i po vrednosti i po simboličnom značaju.

Istovremeno, ukupan udeo američkih sredstava u rezervnim portfolijima centralnih banaka doživeo je dramatičan pad. Sa više od 70% na početku ovog veka, taj udeo je skliznuo na nešto iznad 40% — istorijski minimum. Čak i uzimajući u obzir da stranci drže sve više privatnih sredstava u SAD, trend je nedvosmislen.

Dolar pod pritiskom politike i ekonomije

Razlozi za ovaj preokret su višestruki. Na političkom planu, povećana nesigurnost unutrašnje politike SAD, eksplozija nacionalnog duga i deficita, kao i postepeno povlačenje iz multilateralnog sistema — sve je to dodalo novi element rizika za one koji drže dolare. Investitori i centralne banke traže alternativu, i sve više je nalaze.

No ekonomska pozadina je možda još zabrinjavajuća. Za razliku od britanskog funte, čiju je ulogu vodeće rezervne valute dolar preuzeo posle Drugog svetskog rata, američka valuta počiva na znatno krhkijim temeljima. Britanija kasnog 19. i ranog 20. veka bila je ono što ekonomski istoričar Adam Tuz naziva ‘marljivim hegemonom’ — ostvarivala je ogromne trgovinske suficite koje je potom reinvestirala u inostranstvo.

SAD su suprotnost tome. Amerika beleži trgovinske deficite, a finansira ih tako što ostatak sveta ulaže u nju. Neto međunarodne obaveze SAD udvostručile su se u poslednjih deset godina i dostigle skoro 30 biliona dolara. Američki ekonomski bum nije izgrađen na industrijskoj moći, već na kreditnom poverenju ostatka planete. Masovni globalni tokovi novca napumpali su berzu i učinili Amerikance bogatim — ali ih istovremeno učinili ranjivim na svaku promenu raspoloženja investitora.

Grafikon prikazuje pad udela američkih sredstava u rezervama centralnih banaka (sa ~72% na ~40%) i istovremeni rast udela zlata u globalnim rezervama od 2000. do 2026. godine, sa tačkom presecanja u 2026.
Grafikon prikazuje pad udela američkih sredstava u rezervama centralnih banaka (sa ~72% na ~40%) i istovremeni rast udela zlata u globalnim rezervama od 2000. do 2026. godine, sa tačkom presecanja u 2026.

Kina tiho gradi alternativu

Dok se raspravlja o dolarovoj sudbini, Kina strpljivo gradi sopstvenu infrastrukturu. Kineski sistem za prekogranična plaćanja CIPS udvostručio je svoje tržišno učešće u samo tri godine. Kina, iako ostvaruje ogroman trgovinski suficit sa svetom u celini, često beleži deficite u trgovini sa zemljama u razvoju. To tim zemljama daje konkretan podsticaj da trguju u juanima — koje mogu koristiti za otplatu kineskih zajmova i uvoz kineske robe. Sve ukazuje na to da će uloga juana kao trgovinske valute nastaviti da raste.

Početak dugog procesa, ne trenutni slom

Neto prihodni tok koji je SAD dugo uživao — zarađivao više na stranim ulaganjima nego što je plaćao strancima — brzo se topi. Kako kamatne stope rastu, taj suficit se približava nuli. Moguće je da ‘rani ptici’ već povlače sredstva iz američkih računa i pretvaraju ih u zlato.

Svet još uvek nije u eri ‘posle dolara’. Ali apetit za takvim svetom jasno postoji, i sve više institucija i država aktivno radi na tome da ga stvori. Ako se tok novca okrene, posledice za američku ekonomiju — i za globalne finansije — bile bi dalekosežne. Ono što danas izgleda kao postepeni, višegodišnji proces, moglo bi se pokazati kao početak jedne od najvećih finansijskih promena ovog veka.